Zahvati u povijesne jezgre europskih gradova, kao što je to bio slučaj npr. u Parizu, Barceloni, Lyonu, pa na neki način i u Bilbaou, znatno su uvećali njihovu atraktivnost, kako za struje gradskog turizma, tako i za dotok investicija. Ohrabrujuća je pritom činjenica da je intenzitet protoka ljudi i dobara uvjetovan, bez sumnje, i kvalitetom arhitekture. Samo individualna arhitek­tonska gesta može proizvesti poticajne prostore, koji će pridonijeti učestalosti i intenzitetu među­ljudskih susreta te bogatstvu životnih navika, konačno i kvaliteti života. Nezamjenjivost takvih gradskih prostora igrat će presudnu ulogu pri uspostavljanju osjećaja pripadnosti i identiteta njihovih korisnika.